Četverodnevni radni tjedan: manje sati ili isti umor?

Četiri dana nisu uvijek manje rada

Četiri puta deset sati i dalje je četrdeset sati. To je sažimanje rasporeda. Četiri puta osam sati znači trideset dva sata: stvarno smanjenje radnog vremena. Razlikuju se i modeli u kojima se zadržava plaća od onih u kojima zaposlenik sam plaća dodatno slobodno vrijeme manjim prihodom.

Zato prije razgovora o pogodnostima treba napisati tri brojke: dosadašnje sate, predložene sate i plaću. Dodajte pravilo o dostupnosti tijekom slobodnog dana. Ako se petkom i dalje očekuje odgovor na poruke, kalendar može prikazivati više odmora nego što ga osoba stvarno ima.

Što je pokazalo istraživanje iz 2025.

Wen Fan i suradnici u časopisu Nature Human Behaviour 21. srpnja 2025. objavili su analizu 2.896 zaposlenika u 141 organizaciji iz šest zemalja. Prije šestomjesečnog pokušaja kraćeg tjedna organizacije su prilagođavale način rada, uz zadržavanje plaće. Zabilježena su poboljšanja iscrpljenosti povezane s poslom, zadovoljstva poslom te procjena mentalnog i fizičkog zdravlja. Takav obrazac nije zabilježen u 12 usporednih kompanija.

Veće smanjenje sati na razini pojedinca bilo je povezano s većim poboljšanjem dobrobiti. Autori su kao važne poveznice izdvojili manje poteškoća sa spavanjem, manje umora i bolju samoprocjenu sposobnosti za rad. To ne znači da sam slobodan petak liječi bolest: uspoređivan je paket organizacijskih promjena, a procjena zaposlenika nije isto što i medicinski nalaz. Šest mjeseci praćenja također nije dokaz da ćemo zbog takvog rasporeda dulje živjeti.

Dvadeset tri minute sna, uz važan uvjet

Drukčiji oslonac daje švedsko istraživanje objavljeno online u prosincu 2016., a u broju časopisa 2017. Obuhvatilo je 580 zaposlenika na 33 radna mjesta u javnom sektoru, raspoređena u intervencijsku i kontrolnu skupinu uglavnom nasumično. Jedno radno mjesto moralo je ostati kontrolno zbog poteškoća sa zapošljavanjem. Intervencijska skupina trebala je raditi 25 posto manje, uz istu plaću, tijekom 18 mjeseci.

Prema dnevnicima sudionika, nakon 18 mjeseci zabilježeni su bolji san, manje doživljenog stresa i približno 23 minute duljeg sna radnim danima u odnosu na kontrolnu skupinu. Učinci su bili mali. Podaci su prikupljani 2005. i 2006., pa ovo nije svježi eksperiment.

Posebno je važan detalj: ustanove su dobile sredstva za dodatno osoblje kako se kraći sati ne bi pretvorili u više posla po satu. Rezultat stoga ne treba prepričavati kao obećanje istog učinka uz isti broj ljudi, iste zadatke i ubrzani tempo.

Može li usluga ostati dostupna?

Britanska lokalna uprava South Cambridgeshire pokazuje zašto raspored zaposlenika i radno vrijeme usluge treba promatrati odvojeno. Na službenoj stranici navodi da radi po modelu približno 85 posto ugovorenih sati uz punu plaću, zadržavajući dostupnost službi tijekom tjedna. Prema neovisnoj analizi koju je objavila u srpnju 2025., 21 od 24 praćene usluge poboljšala se ili ostala na istoj razini.

To je dokumentiran primjer jedne uprave, ne jamstvo za svaki pogon, ordinaciju ili malu tvrtku. Vrijedi preuzeti pitanje koje taj primjer otvara: kako će korisnik dobiti uslugu kada određena osoba ne radi? Odgovor može tražiti različite slobodne dane, jasniju predaju zadataka ili dodatne ljude.

Prije pokusa dogovorite što ćete mjeriti

Svjetska zdravstvena organizacija među rizicima za mentalno zdravlje na radu navodi preveliko opterećenje, manjak osoblja, duge ili nefleksibilne sate i malo kontrole nad poslom. Preporučuje promjene radnih uvjeta uz sudjelovanje zaposlenika. To podupire razgovor o organizaciji rada, ali nije preporuka da svaki poslodavac mora uvesti četiri dana.

Naš je urednički prijedlog da se prije probnog razdoblja dogovore četiri provjere. Prva su stvarno odrađeni sati, uključujući večernje poruke. Druga je kvaliteta posla: primjerice broj pogrešaka, rok isporuke ili vrijeme odgovora korisniku. Treća je iskustvo zaposlenika, prikupljeno tako da mogu iskreno reći raste li umor. Četvrta su troškovi, uključujući zamjene i dodatno osoblje.

Zabilježite početno stanje. Unaprijed odredite kada pregledavate rezultate i u kojim okolnostima mijenjate dogovor. Prosjek cijelog tima nije dovoljan ako jedna osoba preuzima sve petke ili kolege s nepunim radnim vremenom dobivaju više zadataka. Pritom mjerite dogovoreni posao, bez pretvaranja svake minute u nadzor.

Slobodan dan treba imati pokriće u ostatku tjedna

Prije nego izaberete koji će dan postati slobodan, prođite kroz jedan običan radni tjedan. Koji sastanak završava bez odluke? Koji se podatak upisuje dvaput? Koji zadatak stoji jer čeka jednu osobu? To su dobra početna pitanja za zajednički pregled posla, ne tvrdnja da svaka organizacija ima petinu vremena viška.

Na L8 već pišemo o tome što se događa kada posao ovisi o energiji osnivača i kako kompanije podržavaju zaposlenike kroz životne faze. Kraći tjedan ta pitanja čini vrlo konkretnima: tko preuzima odluku, kome je raspored dostupan i može li se doista poštovati?

Za sljedeći razgovor pripremite jednu stranicu: predložene sate i plaću, način pokrivanja usluge, granice dostupnosti i datum zajedničke procjene. Vrijednost dogovora vidjet će se u sasvim običnom trenutku — kada zatvorite laptop i znate da ga do idućeg radnog dana ne morate ponovno otvoriti.